Neki teenageri smatraju kako je zanimljivo i zabavno noću se vukljat po groblju - na taj način utažujući žed za paranormalnim ili možda navalom adrenalina ili na kraju krajeva da bi ispali "face" (da, ima i takvih slučajeva). No, osim jeze, straha od pokoje sjenke moguće je da vas s groblja "nešto" i doprati kući. Nešto takvo se dogodilo jednoj teenagerki u Engleskoj. Pošto njeno ime nije navedeno nazvat ćemo je "po naški" Ema.Dogodilo se to prije kojih 30ak godina kada je Ema zajedno sa svojih par prijatelja, iz onog zadnjeg navedenog razloga, odlučila malo svojim veseljem narušiti mir i spokoj obližnjeg groblja. Na njenu žalost, "groblje" nije mirno i spokojno reagiralo na taj vandalizam.Jeza u njenom domu započela je tek nekoliko dana kasnije. Prvi znak da nešto ne valja bilo kad se probudila jedne noći, a prikaza starice sjedila je na stolici kraj njenog kreveta. Prema njenim pričama nije se radilo o poluprozirnom entitetu već o jasnom liku, a u tom trenutku nije osjetila da joj želi ikakvo zlo. Naravno da je ujutro kad se probudila na to gledala kao na čudan san. No taj njen "čudan san" nažalost je pokazao kako je više od produkta njene REM faze, jer se ta starica ponovo javljala, ponekad čak i usred bijela dana. Ponekad ju je lik starice pratio po kući lebdeći iznad tla, samo ju promatrajući, ne predstavljajući nikakvu prijetnju. Bar ne u početku.Jednog dana dok je spremala čaj, nevidljiva sila joj je u ruci "zavrnula" posudu u kojoj je bila pripremljena vruća voda za čaj s namjerom, kako Ema tvrdi, da ju polije tom vrućom vodom. Kako su pojavljivanja starice postala mnogo opasnija od one "faze" kada ju je samo promatrala - Ema je rekla svojoj majci što joj se događa. Nevjerica njene majke vrlo brzo je nestala kada je sama vidjela staricu u hodniku svoje kuće. Pratila ju je do sobe u kojoj je starica jednostavno nestala. No ne zadugo. Kada je Emina majka usisavala kuću nevidljiva sila joj je otela usisavač iz ruku, ponekad bi gurala vrata u suprotnom smjeru kad bi ih netko pokušao otvoriti ili zatvoriti, a noću bi jednoličan zvuk poput vrlo glasnog kapanja budio cijelo kućanstvo. No to nije bio zvuk kapanja u što ih je razuvjerio vodoinstalater pošto je pregledao cijelu kuću i nigdje nije našao curenje. Maltretiranje je postajalo sve intenzivnije. Od neobjašnjivih zvukova preko predmeta koji su se naočigled sami pomicali do događaja koji je prelio čašu. Dok je jednog dana sjedila sa svojim ocem, Ema je odjednom upala u stanje transa te počela pričati o nekom drugom životu kao kćer francuskog doktora iz 19. stoljeća. Nakon tog bizarnog događaja Ema je dobila i neke neobjašnjive psihičke moći - savijala je vilicu (baš interesantno kako se ne radi o, u ovakvom slučaju, vrlo često spominjanoj žlici) kad bi ju dodirnula. Nikakve istrage nisu uspjele dokučiti što se događalo u tom domu, a Emina obitelj se iselila.Čisto iz znatiželje, jednog dana Ema se vratila u svoj prazni dom. Stražnja vrata bila su razvaljena te je tuda ušla. Podignula je telefon koji je ležao na podu, a tada ju je nešto zgrabilo za vrat. Hladni, nevidljivi prsti su je gušili. Nekako se oslobodila i pobjegla glavom bez obzira, a takva znatiželja joj se nikad više nije javila.Jednom mi je prijatelj rekao da ako ćemo govoriti o dušama mrtvih koje se zadržavaju na Zemlji poslije smrti, zasigurno ih ne bi bilo na groblju pošto je tu tijelo doneseno nakon što ga je duša napustila. Ova priča očito pokazuje suprotno. Narušite im mir i neki bi vam se mogli i osvetiti.
Americi je bilo masovnih ubojstava. Policajci su ih otišli istražiti. Pokušavajući da ne gaze na tijela, policajac je uzeo slike svake od njih. Jedan od policajaca vidio je nešto na suprotnom zidu, ali to nije mogao pročitati. On je došetao do zida da vidi što piše na njemu. Na zidu su pisali brojevi "7734" u kalkulator formi, napisani u krvlju. Prilikom slikanja mrtvih tijela ljudi i mjesta ubojstava fotograf je pokazao sliku policajcu i policajac je slučajno okrenuo sliku naopako, no nakon par sekundi nešto je shvatio. Brojevi su sada postali slova. Na zidu je zapravo pisalo hELL (Pakao).
ozdrav jeste li čuli za slučaj Annelise Michel? Tko je bila ta mlada djevojka? Što se zapravo sa njom događalo i zašto je mučenički umrla?Annelise Michel je bila djevojka koja je bila iz stroge kršćanske obitelji rođena je 21.9.1952. ,a umrla je 1.6.1976. 1968. život joj se promijenio doživjela je napad demona koji su je opsjedali te se stalno grčila i nije bila u stanju da kontrolira svoje tijelo. Otišla je doktoru i on joj je dijagnozirao epilepsiju pa je i neko vrijeme bila u bolnici. Uskoro su napadi postali sve učestaliji i viđala je demonske grimase tijekom dnevnih molitvi ,a i često su je pratili glasovi koji su joj govorili da "gori u paklu". Jednom je doktoru spomenula demone koji joj daju naredbe ,doktori su vidjeli da joj nema pomoći te su utvrdili po znakovima da ima epilepsiju.U ljeto 1973. njezini roditelji su posjetili svećenika te zatražili da se na Annelise obavi egzorcizam. Ali zahtjev je odbijen te im je svećenik dao savjet da Annelise nastavi s liječenjem. 1974. godine nakon nadziranja Anneliese svećenik Ernest Alt zatražio je dopuštenje za egzorcizam od Vircburškog biskupa. Egzorcizam je odbijen ali napadi nisu prestajali ,a njeno ponašanje je postajalo sve čudnije. U kući njezinih roditelja u Klinbergu stalno je vrijeđala, grizla i fizički napadala članove obitelji i ostale posjetitelje. Odbijala je jesti hranu jer joj demoni nisu dopuštali ,spavala je na kamenom podu, jela je muhe, pauke i ostale kukce, a i pila je vlastitu mokraću.Nakon što je dokazano da je opsjednuta i rujnu 1975. godine biskup je dopustio da se nad Anneliese izvede tzv. "Veliki egzorcizam" njegova osnova je bio "Rimski ritual". Odlučeno je da će se izvršiti egzorcizam nad Anneliese tako da je od 1975. do 1976. godine imala jedan ili dva egzorcizma tjedno. Njezini napadi su bili toliko snažni da su je tokom egzorcizma trebali držati tri muškarca ili čak vezat lancima. Nakon nekog vremena sve je nakratko prestalo. Poslije joj se stanje pogoršavalo napadi su se nastavili, često je bila paralizirana, padala je u nesvijest. Egzorcizam je trajao više od deset mjeseci ,a tijekom tih deset mjeseci Anneliese je opsjedalo nekoliko demona Lucifer, Nero, Juda, Legija, Cain, te neke od prokletih duša Hitler i Fleischmann. Tijekom egzorcizma Anneliese je imala vizije i prikazanja Isusa, Majke Božje, drugih Svetaca i anđela. Posljednjeg dana egzorcizma to je bilo 30. lipnja 1976. godine Anneliese je jako patila s tim da je imala groznicu."Molitva za odrješenje" je njezina zadnja izjava za egzorciste tijekom egzorcizma, a za majku "Majko bojim se". To je njezina majka snimila na dan njezine smrti u podne 1. srpnja 1976. godine.Svećenik Ernest Alt obavijestio je biskupa ,a istraga je počela. Prema riječima forenzičara "Anneliese je gladovala do smrti". Specijaliti su tvrdili da je Anneliese uzimala hranu tjedan dana prije smrti preživjela bi (kada je umrla težila je 30 kg). Svećenici su pokušavali dokazati da je bila opsjednuta puštajući snimke(koje su snimili tijekom egzorcizma),kada su pustili snimku zvučalo je kao svađa dvaju demona Hitlera (tako se je nazvao u snimci) i Frankisha.Neki stručnjaci tvrde da bi egzorcizam uspio da nije uzimala lijek Tegretal koji joj je prouzrokovao izumiranje crvenih krvnih zrnaca.Komisija Njemačke biskupije objavila je da Anneliese nije bila opsjednuta, ali to nije razuvjerilo vjernike od podrške za njenu borbu, a i mnogi su vjerovali kako njeno tijelo nije našlo mir. Njezin leš je ekshumiran pola godine nakon njezinog pokopa zbog toga jer se jednoj časnoj sestri ukazala Anneilese ukazala te joj rekla kako joj se tijelo ne raspada a time bi se dokazalo da je bila opsjednuta demonima. Ali rezultat ekshumiranja je bio da se tijelo prirodno raspada.Danas je Annelieseino groblje svetište u Njemačkoj.
Utorak je. Noć vještica. Bundeve izrezbarene, vukovi zavijaju, duhovi tumaraju, ljudi se ševe na groblju, paraju munje, i skoro će pun mjesec.Poštar Marko upravo je u takvim neljudskim uvjetima isporučivao pošiljku zagonetnom primaocu koji se nalazio u birtiji Happy Day. Nije znao što je u pošiljci, niti tko je primaoc, samo je znao da će ga dočekati na terasi zagonetni muškarac.Približavao se Petrovoj bolnici preko puta koje se nalazi Happy Day.Na terasi je vidio visoku siluetu, čovjeka koji je upravo gasio čik na podu. Prišao mu je i samo pružio paket na što ga je ovaj uzeo."Hvala", rekao je čovjek iz sjene.Poštar Marko se taman krenuo zahvaliti kada je zasjala oštrica koja je u slijedećoj sekundi proparala njegovo grlo.Stropoštao se na pod u lokvi krvi.Od tada u Happy Dayu vlada nestašica žiže i nitko ne zna tko je taj zagonetni čovjek koji je s njom nestao. Dan danas osjeća se njen miris na mjestu gdje se stropoštao poštar Marko. Vlada priča da svaku Noć Vještica poštar Marko hara terasom Happy Daya u potrazi za svojim ubojicom i osvetom.No do dan danas izgleda da je ubijao samo krive ljude.
Djevojčica po imenu Kristina, jako je voljela lutke i imala je kolekciju lutaka. Jednoga dana u njezinom gradu se otvorila prodavaonica lutaka. Osobito joj se svidjela jedna lutka koja je dizala ruku i imala ispružena dva prsta. Roditelji su udovoljili njenoj želji, ali pri kupnji, prodavačica im je rekla da ne smiju Kristinu ostaviti samu s lutkom! Roditelji to nisu shvaćali ozbiljno. Nakon nekoliko dana, roditelji su morali na poslovnu večeru. Kada su se vratili, čekao ih je zapanjujući prizor - mrtva djevojčica, njihova Kristina. Pokraj nje je bila polegnuta krvava lutka, koja je sada pokazivala tri ispružena prsta - treća žrtva!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Jedan gospodin se vozio kući. Bila je duboka noć. Naišao je na prugu... u to vreme nije bilo vozova tako da je železnička rampa bila dignuta. U trenutku kad je kolima prelazio preko šina, pravo niotkuda, velikom brzinom naišao je voz! Čovek je dodao gas, ali prekasno... zažmurio je očekujući udar ali........ kompozicija je prošla kroz njega i nestala naglo kao što je i našla. Čovek je još u šoku, stao u stranu da se malo smiri. Iznenada su po prozorima kola počeli da se pojavljuju, na sve strane, krvavi tragovi! Bili su to otisci dečjih ruku! Tresući se od straha, čovek se priseti da je tačno u to vreme, godinu dana ranije voz naleteo na autobus koji se vraćao sa eskurzije!
Abigejl je mala devojcica koja je ubijena u 19.veku. Zivela je u Plimontu, u Masacusetsu. Nikada nije imala dobar odnos sa majkom, ali se situacija dosta pogorsala kada je njen otac napustio kucu.Otac je bio ribar i dosta svog vremena je provodio van kuce. Abigejl se uvek plasila ocevog odlaska jer je strahovala od majcine reakcije.Jednog dana su se njeni strahovi i ostvarili. Otac se nije vratio kuci. Majka je krivila Abigejl za ocev odlazak i sav svoj bes je iskaljivala na detetu. Jedne noci, u nastupu besa, majka je izbola Abigejl.Legenda kaze da ako stanete ispred nihove kuce i kazete "Abigejl, izadji da se igramo" na prozoru ce se pojaviti mala devojcica koja gleda ka moru i mestu odakle je njen otac poslednj put otplovio.
